Bilo je jedno malo «školski dandičakadicihvalaUčiteljiza zahvalitizahvalitizahvaluKljuč».
Jednoga dana se je odlučilo pojti u svit. Ono je mislilo:
Ljudi imaju svega školski dandičakadicihvalaUčiteljiza zahvalitizahvalitizahvaluKljuč. Ja moram pojti k njim. Oni me tribaju.
Ravno danas ćedu imati sigurno uzrok, da se školski dandičakadicihvalaUčiteljiza zahvalitizahvalitizahvaluKljuč:
školski dandičakadicihvalaUčiteljiza zahvalitizahvalitizahvaluKljuč, roditeljem, učiteljem, prijateljem.
Tako je prošlo malo «hvala» na putovanje.
Bio je poslidnji školski dandičakadicihvalaUčiteljiza zahvalitizahvalitizahvaluKljuč. Sigurno ćedu školari premišljavati
kako je bilo školsko ljeto. Na putu u školu je strefilo školski dandičakadicihvalaUčiteljiza zahvalitizahvalitizahvaluKljuč.
Mmm – «H-v-a-l-a» - Ča/Što ću započeti danas s tobom u školi?
Zač/Zašto ću se školski dandičakadicihvalaUčiteljiza zahvalitizahvalitizahvaluKljuč? Ja sam se jako trudio ovo ljeto.
A pomogao mi nigdor nije. Sve ča/što sam dostignuo, sam si zaslužio kroz svoju muku.
školski dandičakadicihvalaUčiteljiza zahvalitizahvalitizahvaluKljuč se za svoje djelo ionako platu.
Nije za vjerovati, da on danas još niti jednoč nije rekao «školski dandičakadicihvalaUčiteljiza zahvalitizahvalitizahvaluKljuč».
Čitaj dalje u minimultiju na strani 16 i 17!