Jednoga mrzloga dana je človikandjelomJezušaMartinmečmužaplašćsiromahuzimaKljuč jahao na svojem konju u varoš.
Na varoškoj ljesi je vidio jednoga siromaškoga človika, komu/kojemu je bilo jako, jako človikandjelomJezušaMartinmečmužaplašćsiromahuzimaKljuč, jer nije imao čuda obličeno.
Ta človikandjelomJezušaMartinmečmužaplašćsiromahuzimaKljuč je prosio ljude, da mu pomožu. Ali svi su samo išli mimo i nisu ga pogledali.
Martin je vidio toga siromaškoga človikandjelomJezušaMartinmečmužaplašćsiromahuzimaKljuč. On je bio vojak, i nije ništa imao sa sobom, samo svoj človikandjelomJezušaMartinmečmužaplašćsiromahuzimaKljuč i svoj plašć.
Martin nije dugo premišljavao, nego je zeo svoj človikandjelomJezušaMartinmečmužaplašćsiromahuzimaKljuč i ga prerizao u dvi polovice.
Jednu polovicu je dao človikandjelomJezušaMartinmečmužaplašćsiromahuzimaKljuč, a drugu si je on sam držao.
Ljudi, ki/koji su mimo došli, su se smijali, kad je Martin samo nosio polovični plašć. Ali to ga nije bludilo.
U slijedećoj noći je vidio Martin u snu človikandjelomJezušaMartinmečmužaplašćsiromahuzimaKljuč Kristuša s njegovim plašćem. Jezuš Kristuš je rekao človikandjelomJezušaMartinmečmužaplašćsiromahuzimaKljuč:
„Martin, človik, ki/koji još nije kršćen, mi je dao svoj plašć!“ Nekoliko ljet kasnije se je dao Martin pokrstiti.